Vožnju koju smo mi vozili u subotu 09.10.2010. godine su mnogo prije nas odvezli momci i ekipa divnih ljudi koji su okupljeni oko portala mtb.ba

Na nama je ostalo samo da njihov izvještaj sa vožnje koju su oni odvezli “provjerimo” te smo se na kraju i uvjerili da je sve ono što su oni napisali baš onako kako je i napisano.

S obzirom da slika “govori” više od hiljadu riječi ja ću ovdje pokazati samo dio slika sa naše vožnje koju smo odvezli u subotu, a ostale fotografije možete pogledati OVDJE.

Royal Jelly prirodni stimulator organizma
Jača imunitet, daje energiju, poboljšava pamćenje i koncentraciju

U svakodnevnoj ishrani našem su organizmu potrebne brojne hranjive i zaštitne materije, koje su uz to pravilno izbalansirane. Matična mliječ je vrhunski koncentrat biološki aktivnih sastojaka bitnih za pravilno funkcionisanje organizma. Ova prirodna supstanca proizvod je pčela radilica koje uz izdvajanje punovrijednih sastojaka svojih pljuvačnih žlijezda, koristeći polen i med, tvore hranu namjenjenu ishrani pčele matice. Royal Jelly  želatinozne kapsule koje sadrže matičnu mliječ  je hit proizvod na bh. tržištu i predstavljaju izvanredan spoj vitamina, minerala i hranjivih materija i predstavlja kvalitetan dodatak svakodnevnoj ishrani za sve generacije. Matična mliječ je u pravom smislu riječi multivitaminski proizvod jer sadrži A, C, D, E vitamine, kao i sve vitamine B-kompleksa. Predstavlja najbogatiji izvor vitamina B6 i panotetnske kiseline (vitamin B5) koji imaju važnu ulogu u metabolizmu masti i ugljikohidrata. U sastav matične mliječi ulaze minerali kao što su kalcij, bakar, željezo, fosfor, kalij, silicij i sumpor, a oni učestvuju u brojnim reakcijama koje kontrolišu ćelijski metabolizam.

Jača otpornost organizma

Stanje odbrambenog sistema organizma presudan je faktor u očuvanju zdravlja organizma. Matična mliječ je izuzetno djelotvorno prirodno sredstvo za jačanje odbrambenih snaga organizma a prisustvo imunoglobulina jača prirodnu otpornost prema različitim infekcijama i oboljenjima i potiče rad žlijezda s unutrašnjim lučenjem.

Veća izdržljivost

Umor je redovna i neizbježna pojava u savremenom načinu života. U borbi protiv umora pomaže matična mliječ koja povećava radnu sposobnost i izdržljivost. Djelovanjem svojih sastojaka pokazuje odlične efekte u smislu povećanja energije, otklanjanja bolova u mišićima i zglobovima te poboljšanju zdravlja u cijelini.
Royal Jelly kapsule se mogu nabaviti u svim apotekama bez ljekarskog recepta.

Matična mliječ je najvrijedniji pčelinji proizvod i smatra se idealnim dodatkom standardne prehrane, dijetalne prehrane, prehrane sportista, kao i standardne terapije određenih patoloških stanja organizma.

izvor: www.bosnalijek.ba

Ekstremne vožnje
Kada uživate u vožnji na pijesku, blatu i snijegu; nosite i gurate bicikl kilometrima; vozite preko kamenitih i za pješake teških staza onda se možete nazvati mountain bike ekstremom! Ekstremni uslovi vožnje povećavaju vjerovatnoću od povreda, stoga moramo biti krajnje racionalni u procjeni mogućnosti. Uske i kamenite planinarske staze nisu uređene za prolazak biciklom, a oštro kamenje može biti pogubno za srednji pogon, zadnji mjenjač i sl.- time i naš novčanik! U tom slučaju, prenosimo bicikl preko teških dionica da bi izbjegli nepotreban rizik od teških kvarova i povreda.
Na mekanim podlogama poput pijeska, snijega i blata gume trebaju biti nešto slabije napumpane. Za snijeg i led postoje posebne gume (ekserice), dok se za pijesak koriste nešto šire gume. Za ovakve vožnje uslov je potpuno vladanje standardnim brdsko – biciklističkim vozačkim tehnikama. Pravac je uvijek teže kontrolisati nego obično, na mekim podlogama ga kontrolišemo prenosom težine i «uvrtanjem» ramena i kukova, izbjegavajući puno krivudanja prednjim točkom. Kada to ipak uradimo radi male korekcije putanje, prenosimo težinu nazad da se prednji točak ne bi zabio u podlogu.
Biramo niski prenos radi rezerve snage i izvlačenja kada se zaglavimo. Pedaliranje je «mekano» sa ravnomjernim i kontinuiranim prenosom snage – bez skokova i trzaja. Držimo se tragova, ukoliko postoje, onih koji su prošli prije nas. Brzina je ovdje naš prijatelj – kako bi preko takvih podloga bicikl «plivao» a ne zabijao se u nju. Oprez kod strmih blatnjavih spustova, kočnice (ukoliko nisu disk) bi mogle potpuno zakazati!

Vožnja u grupi
Jedno od pravila brdskog biciklizma je da se ne vozite sami! Opet, kada se vozi u grupi nisu rjetki slučajevi padova uzrokovanih kontaktom dva ili više vozača. Što je grupa brojnija, veća je vjerovatnoća padova uzrokovanih nečijom nepažnjom. Bezbjedna vožnja u grupi znači slijediti ova pravila: držati potrebno rastojanje/ odstojanje, izbjegavati naglo ubrzavanje i kočenje, glasom najaviti približavanje drugom vozaču a kada nas ne vidi, zaustavljanje samo na preglednim mjestima, nema razgovora u toku vožnje…
Veća brzina i lošiji teren traže veće rastojanje. Neiskusnim vozačima ne damo naprijed – oni zbog nesmotrenosti mogu pretjerati sa brzinom i ugroziti svoju i tuđu bezbjednost.
Izbjegavati vožnju više od jednog bicikliste po širini puta radi stvaranja neophodnog manevarskog prostora za obilaženje prepreka: rupa, kamenja, neravnina, itd.
Vožnja više biciklista zajedno je sjajna stvar, ali je teško sastaviti grupu sa približno jednakim fizičkim sposobnostima. Uvijek ćemo imati «prebrze» i «prespore» pojedince, tako da ih na dužim vožnjama teško držimo na okupu. Tu do izražaja dolazi timski duh – one «sporije» postavljamo naprijed. Ili formiramo dvije ili više manjih (pod)grupa za kretanje, a brzinu prilagođavamo najsporijem. Nije loše imati brojeve mobitela svih učesnika: jedan izgubljeni može lako zagorčati život ostalima. Za područja bez GSM signala dobro je imati radio vezu. Poželjno je da svi članovi grupe imaju kvalitetnu opremu – česta zaustavljanja zbog tehničkih problema kvare dinamiku vožnje i ugođaj.

Vožnja, a time i potreba maksimalne pažnje na sve sigurnosne aspekte prestaje tek kada bicikl ostavimo u garaži! Istraživanja govore da se najveći broj biciklističkih nesreća u gradovima događa u neposrednoj blizini mjesta stanovanja, kada ljudima popusta pažnja zbog osjećaja sigurnosti izazvanog blizinom sigurnosti doma.
Slično je u brdskom biciklizmu: padovi i nesreće su česte na potpuno bezazlenim mjestima kada se prerano i prekomjerno opustimo, a nakon ekstremnih napora i iskušenja dugih i teških terenskih vožnji! Najopasnija su mjesta koja izgledaju najbezazlenija!

Napomena
Nemoguće je na ovaj način opisati sve fine nijanse potrebne za potpuno ovladavanje tajnama vožnje brdskog bicikla. Samo praktičnim i upornim vježbanjem možemo imati napredak. I pored toga ćemo uvijek nanovo dolaziti u situacije i prilike da naučimo nešto novo. Iskustvo i uporno vježbanje je put uspjeha u ovjadavanju tehnikom brdskog biciklizma.

Usponi i nizbrdice
Kratke uspone savladavamo zaletom, brzom i pravovremenom promjenom brzine. Ako podloga nije suviše skliska možemo ustati sa sjedišta i izaći na vrh punom snagom pedaliranja. Kada pogonski točak proklizava, sjesti i težinu prebaciti na zadnji točak.
Dugi i strmi usponi su najjači ispit naše psihofizičke snage. Poželjna je maksimalna koncetracija – pazimo na više stvari odjednom: trag prednjeg točka i izbjegavanje prepreka, optimalan balans između točkova, pravilno pedaliranje i disanje. Radi lakšeg disanja ruke držimo široko raširene na upravljaču. To radimo u ritmu pedaliranja i sa akcentiranim udisajima i izdisajima. Na neravnom terenu biramo brzinu sa nešto većom frekvencijom obrtanja pedala, radi dodatne rezerve snage pri prelasku preko prepreka.
Nizbrdice su prava nagrada poslije dugih i teških uspona. Težinu naravno prebacujemo nazad, ruke su nam opuštene, a prstima ne prejako stiskamo upravljač. Puštamo da prednji točak «pliva» preko neravnina i usmjeravamo pravac idealnom putanjom. Povećanjem strmine spuštanja pomjeramo težinu više unazad smanjujući mogućnost prelijetanja preko upravljača udarom u visoku prepreku. Laktovi i ruke UVIJEK moraju biti opušteni i relaksirani, na taj način imamo idealnu kontrolu prednjeg točka i apsorciju vibracija! Pogled dovoljno daleko ispred, radi kontrole i izbora pravca: gledaj ispred i tamo gdje ideš, nikad tik ispred točka! Lanac je na najvećem prednjem i najmanjem zadnjem lančaniku – manje udara zategnutog lanca od ram. Oprez zbog mogućeg susreta sa vozilima, zbog šuma vjetra u ušima ne čujemo vozila u dolasku!

Prelazak preko prepreka
Postoje tri načina: istu ćemo zaobići, preskočiti ili prenijeti bicikl preko nje! Kada smo ih uočili na vrijeme, a imamo dovoljno manevarskog prostora: rupe, krupno kamenje i sl. najbolje je zaobići. Kada manju prepreku ili poprečni kanal zbog brzine ili širine samog objekta ne možemo zaobići, onda to jednostavno preskočimo. Za manje objekte najčešće je dovoljno u vožnji «trgnuti» upravljač gore, podići prednji točak od tla i preskočiti, a zatim prebaciti težinu naprijed – rasterititi udar zadnjeg točka u rub prepreke. Kada se ta tehnika izvede punom snagom uz maksimalno energično izvođenje, bicikl jednostavno «preleti» preko! Ta tehnika se zove «bunnyhop» i kada se dobro uvježba možemo preskočiti predmete visine i preko 30cm i dužine nekoliko metara!

U posljednjem 5. nastavku ove naše male škole biciklizma govorit ćemo o extremnim vožnjama kao i o vožnji u grupi.

Kočenje
Svaki bicikl je brz onoliko koliko brzo može da se zaustavi! Svi elementi moraju biti u besprijekornom stanju: ručice, sajle, kočione čeljusti, pakne, bočne stranice i centriranost obručeva točkova, gume. Da li je ručica prednje kočnice na lijevoj strani upravljača? Ako ste dešnjak trebala bi biti, jer u slučaju panične reakcije i kočenja samo prednjom (desnom ručicom) kočnicom let preko upravljača je neminovan!
Dakle, uvijek ćemo kočiti zajedno sa obje kočnice ili prvo zadnjom pa tek onda prednjom kočnicom. Kad popuštamo onda prvo prednja a onda zadnja. Kod strmoglavih single track nizbrdica lekciju ćete brzo naučiti, vać poslije 2-3 leta preko bicikla!
Disk kočnice, suprotno uvriježenom mišljenju, nemaju «jače» kočenje od klasičnih «V» kočnica. One imaju bolju «modulaciju» kočenja. To znači da nam je lakše dozirati jačinu kočenja sa diskovima nego bez. Razlog što svi downhill i freeride bicikli imaju disk kočnice, i to najčešće hidraulične sa povećanim promjerima diskova.
Kočiti uvijek moramo na vrijeme, na klizavim podlogama i velikim brzinama UVIJEK prije ulaska u samu krivinu. Pri kočenju težinu prebacujemo na zadnji točak, naginjanje naprijed može završiti loše. Radi uštede trošenja pakni, veće efikasnosti kočenja i manjeg zagrijavanja bolje je kočiti jako i sa prekidima nego držati konstantno pritisnute kočnice.
Naučite se koristiti vijcima za fino ugađanje snage kočenja koji se nalaze na ručicama. Prije dugih spustova možete pojačati snagu kočenja izvijanjem vijaka vani (time smanjujemo zazor između pakni i obruča). Imajte na umu da je centriranost obruča točka važan preduslov da se kočnice mogu podesiti kako treba. Ovo naravno ne važi za disk kočnice gdje centriranost točka nema uticaj na podešavanje kočnica.
Blato ili kiša mogu smanjiti ili čak potpuno onemogućiti trenje i kočenje na svim vrstama kočnica (osim disk)! Nove pakne trebaju period «razrade» da bi kočile punom snagom.

Značajka, koja generalno važi za sve vrste i tehnike bicikliranja je potreba pravilnog balansiranja težinom: prebacivanje naprijed – nazad, lijevo – desno i gore – dolje. Ovladavanje njima liči cirkuskom žongliranju po zategnutoj žici, s tim što ovdje imamo dodatne faktore: brzinu, voznu podlogu i bicikl.

Savladavanje krivina
Makadamski i šumski putevi, kao i singletrack staze prepuni su zamki i iznenađenja! Tu moramo voziti sa rezervom: u krivine ne ulaziti prebrzo, usporenje i kočenje mora biti na vrijeme – prije same krivine. Ne skidati prste sa kočionih ručica, ako trebamo dodatno usporiti onda oprezno kočimo zadnjom i po potrebi dodajemo prednju kočnicu. Na makadamskim i šljunkovitim podlogama bicikl ostaje u nešto uspravnijem položaju, dok se tijelom naginjemo unutar zavoja. Suprotno tome, na oštrim singletrack krivinama bicikl naginjemo unutra, dok tijelom nastojimo održati uspravniji položaj!
Kod brzih skretanja kada smo popustili kočnice i ušli u krivinu, težište prebacujemo nazad i na vanjsku pedalu koja je u donjem položaju. Povlačimo donji grip upravljača lagano nadole usmjeravajući pravac i balansirajući težištem u nozi na vanjskoj pedali. Blagim uvrtanjem gležnja guramo tu nogu unutra i asistiramo vrtnju bicikla oko vertikalne osi. Čim prije, a po izlasku iz tjemena krivine ubrzavamo i «ispaljujemo» se prema izlazu i slijedećoj krivini. Važan segment u svim tehnikama brdskog biciklizma je idealno balansiranje težinom, a u tehnici brzog skretanja to dolazi do posebnog izražaja.
Kod biranja putanje prilikom skretanja na šumskim i makadamskim putevima: oprez! Presjecanje krivina često ne dolazi u obzir zbog «usječenih» tragova od kamona, teških vozila i sl. Tu moramo odabrati jedan od dva traga, a svaka promjena nosi izvjestan rizik kod prelazaka «grbe» na sredini koje su uvijek neravne, obrasle travom i sl.

U narednom nastavku govorimo o usponim i nizbrdicama kao i o prelasku preko prepreka.