Juče u 16:00, kad je svaki “normalni” insan odlučio otići na bazen i rashladiti se, nekoliko strastvenih ljubitelja biciklizma, isključivo amateri, odlučili su se da pođu na novu vožnju. Ko god nas je vidio nije ostao ravnodušan pa su se čuli razni komentari tipa: ovi nisu normalni, ko vas natjera na ovakav “kijamet”, ni pijan čovjek ne bi gurao biciklo uzbrdo, a vi ga gurate …

Ni ovakvi komentari nisu omeli 6-oricu “neustrašivih” od kojih je jedan čak rođen daleke 1950. godine. Na temperaturi koja je sigurno dostizala i 36 podiok na termometru ovaj gospodin se zaista držao kao kakav momak od 20-ak godina.

Krenuli smo oko 16:00 iz  Živinica i magistralnim putem Tuzla – Sarajevo stigli do Podgajeva i krenuli u “brda”. Mislili smo da će nam dolaskom u “brda” biti “lakše” jer ćemo ući u šumu koja će nas koliko toliko zaštiti od nesnosne vrućine i sunca koje je nemilosrdno pržilo sve što “vidi”. E tu smo se grdno prevarili. Svo drveće je bilo sa lijeve strane puta, a sunce sa desne.

Ali nejse, da ne ispadne kako se samo žalimo, potvrdiću riječi mnogih biciklista da se sve teškoće i napor prilikom penjanja na brdo zaboravi kad dođe na red spuštanje niz drugu stranu brda.

Kad smo stigli u Djedino i najednom mjestu stali da se malo odmorimo naisli smo na nekoliko mještana ovog predivnog sela. Jedan od njih je imao sa sobom “vile” i sjedio je na nekoj klupi. Kad smo ga upitali zašto mu služe te “vile” , kaže on nama da se tako izvuče i od kuće i od žene ko fol ode nešto da radi. Pitamo mi njeg za put, gdje trebamo sad ići, i kaže on nama samo nastavite gore uzbrdo imate nekih 500 m do ravnog dijela nakon kojeg počinje nezaboravni spust. Taj dio što nam je ostao jest bio dug 500 m, ali sa usponom od cca 15%.

E onda dolazi spust. Za nas amatere i rekrativce spust od nekih 4 km je čisti užitak. Negdje na sredini tog spusta desila nam se mala nezgoda ( došlo je do kontakta između Alana i mene ) ali srećom bez ikakvih posljedica po nas dvojicu, a i bicikla su prošla bez oštećenja.

Cilj ove naše vožnje je bila posjeta planinarskoj kući planinarskog društva “DRENIK”. Ovo je zaista jedno od najljepših izletišta na našoj opštini i zaslužuje veću promociju među građanima naše opštine, a i šire.

Nakon posjete ovom izletištu i kratkotrajnog boravka u čistoj i netaknutoj prirodi krenuli smo dalje prema Živinicama. Od ovog izletišta također slijedi nastavak spusta koji smo započeli od Djedina. Put je naravno makadam, ali dobro nasut i siguran sam da bi se mnoga sela postidila ovog puta. Zaboravio sam napomenuti da se do izletišta “Njivice” može doći i autom, ali je za auta zabranjen i onemogućen ulaz u kompleks samog izletišta.

Ovaj spust je dug nekih 2 – 3 km, nakon čega slijedi još jedan spust, ali po asfatnoj podlozi.

Kako u svakoj priči koja govori o lijepim stvarima mora biti i nešto ružno, takvo što nije moglo zaobići ni ovu priču. Naime, radi se o kulturi naših vozača i njihovom odnosu prema biciklistima.

Dio ove dionice koju smo vozili prolazi i regionalnim putem Živinice – Banovići. Na dijelu dionice od izlaska na regionalni put pa do Živinica smo se uvjerili po ko zna koji put da vozači nemaju ama baš nikakve saobraćane kulture i poštovanja prema biciklistima. Baš njih briga što su biciklisti potpuno ravnopravni učesnici u saobraćaju, oni sebi uzimaju za pravo da odlučuju hoće li voziti pravo na bicikliste i hoće li te iste bicikliste stjerati u neki kanal  ili ne daj Bože pod točkove nekog teškog kamiona.

Iskreno se nadamo da će se svijest naših “vozača” polako početi mijenjati i da će isti početi shvatati da su biciklisti potpuno ravnopravi učesnici u saobraćaju.

Iskoristit ću ovu priliku da najavim da BK Salcano 19.06.2010. organizuje 1. rekreativnu biciklističku utrku pod nazivom “Živinice 2010″ i ista se održava u sklopu obilježavanja dana opštine Živinice. Za ovu utrku ćemo objaviti i zvaničan poziv, a do tad se svi zainteresovani mogu prijaviti na e-mail: info@salcano.ba

U nastavku Vam donosimo par slika sa jučerašnje vožnje.