U ovoj rubrici ćemo govoriti o našim iskrenim i istinskim prijateljima, koji na raznorazne načine doprinose radu našeg kluba. Kad kažem prijatelji mislim na sve ljude i privredne subjekte sa naše opštine kao i sa prostora cijele države, koji su prepoznali naš rad i naše krajnje istinske namjere da na ovaj način skrenemo pažnju današnje djece i omladine sa interneta, facebook-a i drugih stvari koji ih na odredjeni način sputavaju i odvlače od zdravog načina života.

Naš prvi prijatelj koji je odmah nakon što smo mu prezentirali naše planove rada i ciljeve vrlo rado prihvatio da bude naš prijatelj je HEPOK Mostar. HEPOK ne treba posebno predstavljati. Dovoljno je samo reći da je HEPOK Mostar počeo svoj rad davne  1886. godine i da je proizveo jedna od najpoznatijih vina na ovim prostorima, a u zadnje vrijeme se kvalitet ovih vina dokazuje i na evropskom trzištu.Za sva dodatna pitanja možete pozvati na broj telefona +387 62 233 391 i javit će Vam se gosp. Amir koji će Vam dati sve potrebne informacije.

Slijedeći naš prijatelj je gosp. Suljo i njegova firma koja se bavi prodajom auto dijelova za sva putnička i teretna vozila “TALIH”. Autodijelovi “TALIH” se nalaze u 1. ulici b.b. kod 2. osnovne škole. U svom asortimanu imaju dijelove za sve vrste putničkih vozila kao što su Mercedes, VW, Audi, Fiat, Renault, Peugeot, Seat i mnogih drugih. Autodijelovi “TALIH” će Vam pružiti dijelove koji imaju odličan kvalitet i odgovarajuću cijenu. Za sva dodatna pitanja možete pozvati gosp. Sulju na broj telefona +387 61 281 433.

U našim narednim tekstovima ćemo nastaviti sa predstavljanjem naših prijatelja.

Ekstremne vožnje
Kada uživate u vožnji na pijesku, blatu i snijegu; nosite i gurate bicikl kilometrima; vozite preko kamenitih i za pješake teških staza onda se možete nazvati mountain bike ekstremom! Ekstremni uslovi vožnje povećavaju vjerovatnoću od povreda, stoga moramo biti krajnje racionalni u procjeni mogućnosti. Uske i kamenite planinarske staze nisu uređene za prolazak biciklom, a oštro kamenje može biti pogubno za srednji pogon, zadnji mjenjač i sl.- time i naš novčanik! U tom slučaju, prenosimo bicikl preko teških dionica da bi izbjegli nepotreban rizik od teških kvarova i povreda.
Na mekanim podlogama poput pijeska, snijega i blata gume trebaju biti nešto slabije napumpane. Za snijeg i led postoje posebne gume (ekserice), dok se za pijesak koriste nešto šire gume. Za ovakve vožnje uslov je potpuno vladanje standardnim brdsko – biciklističkim vozačkim tehnikama. Pravac je uvijek teže kontrolisati nego obično, na mekim podlogama ga kontrolišemo prenosom težine i «uvrtanjem» ramena i kukova, izbjegavajući puno krivudanja prednjim točkom. Kada to ipak uradimo radi male korekcije putanje, prenosimo težinu nazad da se prednji točak ne bi zabio u podlogu.
Biramo niski prenos radi rezerve snage i izvlačenja kada se zaglavimo. Pedaliranje je «mekano» sa ravnomjernim i kontinuiranim prenosom snage – bez skokova i trzaja. Držimo se tragova, ukoliko postoje, onih koji su prošli prije nas. Brzina je ovdje naš prijatelj – kako bi preko takvih podloga bicikl «plivao» a ne zabijao se u nju. Oprez kod strmih blatnjavih spustova, kočnice (ukoliko nisu disk) bi mogle potpuno zakazati!

Vožnja u grupi
Jedno od pravila brdskog biciklizma je da se ne vozite sami! Opet, kada se vozi u grupi nisu rjetki slučajevi padova uzrokovanih kontaktom dva ili više vozača. Što je grupa brojnija, veća je vjerovatnoća padova uzrokovanih nečijom nepažnjom. Bezbjedna vožnja u grupi znači slijediti ova pravila: držati potrebno rastojanje/ odstojanje, izbjegavati naglo ubrzavanje i kočenje, glasom najaviti približavanje drugom vozaču a kada nas ne vidi, zaustavljanje samo na preglednim mjestima, nema razgovora u toku vožnje…
Veća brzina i lošiji teren traže veće rastojanje. Neiskusnim vozačima ne damo naprijed – oni zbog nesmotrenosti mogu pretjerati sa brzinom i ugroziti svoju i tuđu bezbjednost.
Izbjegavati vožnju više od jednog bicikliste po širini puta radi stvaranja neophodnog manevarskog prostora za obilaženje prepreka: rupa, kamenja, neravnina, itd.
Vožnja više biciklista zajedno je sjajna stvar, ali je teško sastaviti grupu sa približno jednakim fizičkim sposobnostima. Uvijek ćemo imati «prebrze» i «prespore» pojedince, tako da ih na dužim vožnjama teško držimo na okupu. Tu do izražaja dolazi timski duh – one «sporije» postavljamo naprijed. Ili formiramo dvije ili više manjih (pod)grupa za kretanje, a brzinu prilagođavamo najsporijem. Nije loše imati brojeve mobitela svih učesnika: jedan izgubljeni može lako zagorčati život ostalima. Za područja bez GSM signala dobro je imati radio vezu. Poželjno je da svi članovi grupe imaju kvalitetnu opremu – česta zaustavljanja zbog tehničkih problema kvare dinamiku vožnje i ugođaj.

Vožnja, a time i potreba maksimalne pažnje na sve sigurnosne aspekte prestaje tek kada bicikl ostavimo u garaži! Istraživanja govore da se najveći broj biciklističkih nesreća u gradovima događa u neposrednoj blizini mjesta stanovanja, kada ljudima popusta pažnja zbog osjećaja sigurnosti izazvanog blizinom sigurnosti doma.
Slično je u brdskom biciklizmu: padovi i nesreće su česte na potpuno bezazlenim mjestima kada se prerano i prekomjerno opustimo, a nakon ekstremnih napora i iskušenja dugih i teških terenskih vožnji! Najopasnija su mjesta koja izgledaju najbezazlenija!

Napomena
Nemoguće je na ovaj način opisati sve fine nijanse potrebne za potpuno ovladavanje tajnama vožnje brdskog bicikla. Samo praktičnim i upornim vježbanjem možemo imati napredak. I pored toga ćemo uvijek nanovo dolaziti u situacije i prilike da naučimo nešto novo. Iskustvo i uporno vježbanje je put uspjeha u ovjadavanju tehnikom brdskog biciklizma.

Usponi i nizbrdice
Kratke uspone savladavamo zaletom, brzom i pravovremenom promjenom brzine. Ako podloga nije suviše skliska možemo ustati sa sjedišta i izaći na vrh punom snagom pedaliranja. Kada pogonski točak proklizava, sjesti i težinu prebaciti na zadnji točak.
Dugi i strmi usponi su najjači ispit naše psihofizičke snage. Poželjna je maksimalna koncetracija – pazimo na više stvari odjednom: trag prednjeg točka i izbjegavanje prepreka, optimalan balans između točkova, pravilno pedaliranje i disanje. Radi lakšeg disanja ruke držimo široko raširene na upravljaču. To radimo u ritmu pedaliranja i sa akcentiranim udisajima i izdisajima. Na neravnom terenu biramo brzinu sa nešto većom frekvencijom obrtanja pedala, radi dodatne rezerve snage pri prelasku preko prepreka.
Nizbrdice su prava nagrada poslije dugih i teških uspona. Težinu naravno prebacujemo nazad, ruke su nam opuštene, a prstima ne prejako stiskamo upravljač. Puštamo da prednji točak «pliva» preko neravnina i usmjeravamo pravac idealnom putanjom. Povećanjem strmine spuštanja pomjeramo težinu više unazad smanjujući mogućnost prelijetanja preko upravljača udarom u visoku prepreku. Laktovi i ruke UVIJEK moraju biti opušteni i relaksirani, na taj način imamo idealnu kontrolu prednjeg točka i apsorciju vibracija! Pogled dovoljno daleko ispred, radi kontrole i izbora pravca: gledaj ispred i tamo gdje ideš, nikad tik ispred točka! Lanac je na najvećem prednjem i najmanjem zadnjem lančaniku – manje udara zategnutog lanca od ram. Oprez zbog mogućeg susreta sa vozilima, zbog šuma vjetra u ušima ne čujemo vozila u dolasku!

Prelazak preko prepreka
Postoje tri načina: istu ćemo zaobići, preskočiti ili prenijeti bicikl preko nje! Kada smo ih uočili na vrijeme, a imamo dovoljno manevarskog prostora: rupe, krupno kamenje i sl. najbolje je zaobići. Kada manju prepreku ili poprečni kanal zbog brzine ili širine samog objekta ne možemo zaobići, onda to jednostavno preskočimo. Za manje objekte najčešće je dovoljno u vožnji «trgnuti» upravljač gore, podići prednji točak od tla i preskočiti, a zatim prebaciti težinu naprijed – rasterititi udar zadnjeg točka u rub prepreke. Kada se ta tehnika izvede punom snagom uz maksimalno energično izvođenje, bicikl jednostavno «preleti» preko! Ta tehnika se zove «bunnyhop» i kada se dobro uvježba možemo preskočiti predmete visine i preko 30cm i dužine nekoliko metara!

U posljednjem 5. nastavku ove naše male škole biciklizma govorit ćemo o extremnim vožnjama kao i o vožnji u grupi.

Kako je bit MTB-a vožnja kroz prirodu, svakodnevno ćete nailaziti i na ne tako “idealne” uvjete. Suh i pristupačan makadam će se rijetko naći, a još rijeđe će ići upravo tamo kamo ste se vi zaputili. Upravo zbog toga često ćete lutati uskim i nepreklednim stazicama, ponekad i do koljena u blatu, i sl. Te krenimo redom…

Blato nastojite izbjeći ako je moguće, zaobiđite ga ili preskočite ako možete. U slučaju da ništa od gore navedenog niste u mogućnosti izvesti i izgleda da ćete morati kroz njega, pokušajte što više opteretiti zadnji kotač, jer on neće izgubiti grip dok će prednji vrlo lako proklizati, a ako je blato dublje, i ostati u njemu. U slučaju da je taj dio staze ravan i da možete proći njime većom brzinom, učinite to jer time ćete ići po blatu, a ne kroz njega. Prije nego što uđete u blato spustite u neku nižu brzinu da se možete lakše izvući ukoliko zaglibite. Nakon što ga prođete bilo bi pametno sići s bicikla i očistiti mjenjače i lanac. Blato može izazvati oštećenja a i dijelovi se brže troše. Isto tako ako ste sigurni da ga nema po vitalnim dijelovima bicikla, par puta stisnite kočnicu da skinete blato sa pakni i felgi kako se ne bi dogodilo da na nekom nezgodnom mjestu otkrijete da vam kočnica ne funkcioniše baš najbolje. Snijeg predstavlja uslove slične kao kod blata samo što je vožnja mnogo teža zbog skliskog terena. Na tržištu postoje i posebne gume za snijeg, ali u suštini su dosta skupe i njihova isplativost je upitna. Sve u svemu ukoliko se odlučite voziti po snijegu držite se istih savjeta kao i za blato i budite dodatno oprezni.

Na rastresitim podlogama poput pijeska, pripazite da vam se prednji kotač ne odskliže iz vašeg pravca vožnje. Prebacite stoga težinu naprijed kako biste učvrstili prednji točak u njegovoj liniji, no opet pripazite da se ne ukopate i stanete na mjestu. Nemojte uletiti na pješčanu podlogu velikom brzinom, jer se može desiti da vam se prednji točak ukopa na mjestu i vi izvedete jedan predivan salto preko upravljača. Pri samoj vožnji pokušajte održavati ravnomjernu razinu sile primijenjenu na pedale, što znači ne pedalirajte na mahove, jer će to dovesti do proklizavanja. Kod zaokreta nemojte raditi nagle pokrete i bicikl držite uspravnim cijelo vrijeme (dakle umjesto bicikla, vi se naginjite u smjeru zavoja). Po pijesku je inače lakše voziti kada je mokar nego kada je suh. Pijesak ima poguban učinak na sve dijelove vašeg bicikla (ležajevi, lanac, pogon), pa ga izbjegavajte ukoliko je moguće. Vožnja na sličnim podlogama podudara se s ovim, jedino je lakša što je podloga čvršća (dakle po krupnom šljunku će biti lakše voziti nego po pijesku).

Kao što sam na početku već spomenuo, mnogo puta ćete se naći i na vrlo uskim stazama. U tim uvjetima imajte uvijek oči na stazi! Nemojte razgledavati uokolo. Približite gripove prema centru upravljača kako ne bi zahvaćali okolno žbunje i granje. Tu dosta pomažu rogovi u obliku slova L, pošto vam čuvaju ruke od granja. Naravno rukavice sa prstima i nekakve zaštitne naočale su uvijek dobrodošle. Ukoliko je staza previše uska i neprohodna, radije siđite sa bicikla i malo propiješačite. Zapamtite, brdski biciklizam podrazumijeva i nošenje i guranje bicikla jednako kao i njegovu vožnju.