Kočenje
Svaki bicikl je brz onoliko koliko brzo može da se zaustavi! Svi elementi moraju biti u besprijekornom stanju: ručice, sajle, kočione čeljusti, pakne, bočne stranice i centriranost obručeva točkova, gume. Da li je ručica prednje kočnice na lijevoj strani upravljača? Ako ste dešnjak trebala bi biti, jer u slučaju panične reakcije i kočenja samo prednjom (desnom ručicom) kočnicom let preko upravljača je neminovan!
Dakle, uvijek ćemo kočiti zajedno sa obje kočnice ili prvo zadnjom pa tek onda prednjom kočnicom. Kad popuštamo onda prvo prednja a onda zadnja. Kod strmoglavih single track nizbrdica lekciju ćete brzo naučiti, vać poslije 2-3 leta preko bicikla!
Disk kočnice, suprotno uvriježenom mišljenju, nemaju «jače» kočenje od klasičnih «V» kočnica. One imaju bolju «modulaciju» kočenja. To znači da nam je lakše dozirati jačinu kočenja sa diskovima nego bez. Razlog što svi downhill i freeride bicikli imaju disk kočnice, i to najčešće hidraulične sa povećanim promjerima diskova.
Kočiti uvijek moramo na vrijeme, na klizavim podlogama i velikim brzinama UVIJEK prije ulaska u samu krivinu. Pri kočenju težinu prebacujemo na zadnji točak, naginjanje naprijed može završiti loše. Radi uštede trošenja pakni, veće efikasnosti kočenja i manjeg zagrijavanja bolje je kočiti jako i sa prekidima nego držati konstantno pritisnute kočnice.
Naučite se koristiti vijcima za fino ugađanje snage kočenja koji se nalaze na ručicama. Prije dugih spustova možete pojačati snagu kočenja izvijanjem vijaka vani (time smanjujemo zazor između pakni i obruča). Imajte na umu da je centriranost obruča točka važan preduslov da se kočnice mogu podesiti kako treba. Ovo naravno ne važi za disk kočnice gdje centriranost točka nema uticaj na podešavanje kočnica.
Blato ili kiša mogu smanjiti ili čak potpuno onemogućiti trenje i kočenje na svim vrstama kočnica (osim disk)! Nove pakne trebaju period «razrade» da bi kočile punom snagom.
Značajka, koja generalno važi za sve vrste i tehnike bicikliranja je potreba pravilnog balansiranja težinom: prebacivanje naprijed – nazad, lijevo – desno i gore – dolje. Ovladavanje njima liči cirkuskom žongliranju po zategnutoj žici, s tim što ovdje imamo dodatne faktore: brzinu, voznu podlogu i bicikl.
Savladavanje krivina
Makadamski i šumski putevi, kao i singletrack staze prepuni su zamki i iznenađenja! Tu moramo voziti sa rezervom: u krivine ne ulaziti prebrzo, usporenje i kočenje mora biti na vrijeme – prije same krivine. Ne skidati prste sa kočionih ručica, ako trebamo dodatno usporiti onda oprezno kočimo zadnjom i po potrebi dodajemo prednju kočnicu. Na makadamskim i šljunkovitim podlogama bicikl ostaje u nešto uspravnijem položaju, dok se tijelom naginjemo unutar zavoja. Suprotno tome, na oštrim singletrack krivinama bicikl naginjemo unutra, dok tijelom nastojimo održati uspravniji položaj!
Kod brzih skretanja kada smo popustili kočnice i ušli u krivinu, težište prebacujemo nazad i na vanjsku pedalu koja je u donjem položaju. Povlačimo donji grip upravljača lagano nadole usmjeravajući pravac i balansirajući težištem u nozi na vanjskoj pedali. Blagim uvrtanjem gležnja guramo tu nogu unutra i asistiramo vrtnju bicikla oko vertikalne osi. Čim prije, a po izlasku iz tjemena krivine ubrzavamo i «ispaljujemo» se prema izlazu i slijedećoj krivini. Važan segment u svim tehnikama brdskog biciklizma je idealno balansiranje težinom, a u tehnici brzog skretanja to dolazi do posebnog izražaja.
Kod biranja putanje prilikom skretanja na šumskim i makadamskim putevima: oprez! Presjecanje krivina često ne dolazi u obzir zbog «usječenih» tragova od kamona, teških vozila i sl. Tu moramo odabrati jedan od dva traga, a svaka promjena nosi izvjestan rizik kod prelazaka «grbe» na sredini koje su uvijek neravne, obrasle travom i sl.
U narednom nastavku govorimo o usponim i nizbrdicama kao i o prelasku preko prepreka.
