HEPOK Mostar je prva domaća kompanija koja je prepoznala iskrene namjere i dosadašnji rad našeg kluba.

Biciklizam na našim prostorima, kao sport, je relativno mlad i ovaj vid podrške renomiranog proizvođača vina, alkoholnih i bezalkoholnih pića je neprocjenjiv za razvoj ovog sporta.

Pisana povijest svjedoči o hercegovačkim vinima i vinogradima najmanje tri hiljade godina, no HEPOK-ova priča ipak je nešto mlađa.

Vinska priča najstarije vinarije u Bosni i Hercegovini seže unatrag jednog stoljeća. Austro Ugarske vlasti zamjećuju vrednote hercegovačkog tla, te organizuju prvu vinogradsku stanicu kod Mostara.

Zlatne 1886 godine nasta prva plemenita kapljica opojnog vina, koja svojim okusom brižljivo čuvane recepture mami i danas. Selektirajući loze, shvatili su da prednost moraju dati domaćem autohtonom sortimentu, od kojih se odmah izdvojiše kao blago s kamena Žilavka i Blatina koje su postale geografski zakonom zaštićene vrste. Žilavka je još u to vrijeme proglašena čuvenim svjetskim vinom, da bi krajem XIX vijeka pobrala sva priznanja na vinskim sajmovima širom Evrope. Već tada se dalo naslutiti da ova vina očekuje blistava budućnost.

Godinama kasnije Hercegovina poljoprivredni kombinat, poznatiji po svojoj skraćenici HEPOK, doživio je potpunu renesansu.

Osim vrhunskih vina kreće proizvodnja i prerada mlijeka, mesa, cvijeća, ljekobilja,voća, povrća te žestokih alkoholnih pića.

Ime HEPOK na prostoru bivše države i dijela Evrope bilo je poznato po proizvodnji čuvenih zakonom zaštićenih vina “Žilavka” i “Blatina”, a kasnije i “Samotok”, kao i rakijom “Lozom”, te   sokovima od “Nara” i sirupa od jabuke.

Vizija i misija današnjeg menadžmenta HEPOK-a je vratiti tradicionalne vrijednosti, stvoriti visoki kvalitet proizvoda koristeći jedinstveno iskustvo i poznavanje potreba, navika i želja potrošača, te ponovo dostići visoku pozicioniranost na domaćem i inostranom tržištu.

“Pohvala vinu uvijek je pohvala zemlji koja ga rađa i ljudima koji ga kultiviraju”

Što učiniti da Vam vožnja bude ugodna i sigurna

Biciklizam je ugodna i tjelesno korisna aktivnost koja svojim učesnicima pruža maksimalni užitak dok se kreću prostorom. Da bi Vaša vožnja bila što ugodnija i sigurnija potrebno je pridržavati se osnovnih pravila.

Kada krećete na vožnju onda:

* obavezno provjerite ispravnost bicikla. Ako niste sami u mogućnosti onda ga odnesite u biciklistički servis da ga oni    pregledaju;
* obavezno ponesite dovoljno hrane i vode;
* obavezno ponesite geografsku kartu i kompas (savladajte osnove orijentacije u prostoru).
* ponesite rezervnu (za presvući) i vodonepropusnu (waterproof) odjeću;
* ponesite pribor za prvu pomoć i pribor za brzi popravak bicikla;
* ponesite fotoaparat;
* ponesite mobitel.

Vozite se unutar svojih mogućnosti i obavezno prilagodite brzinu svojim sposobnostima i terenu na kojem se nalazite. Svo smeće koje proizvedete obavezno vratite nazad i odložite ga u za to predviđeni prostor. Ne palite vatru na otvorenom, jer ista lako izmakne kontroli.

Osnove lijepog biciklističkog ponašanja (Bonton)

Kada se vozite biciklom morate biti svjesni da niste sami te da postoje i drugi učesnici oko Vas. Kako bi biciklisti što ljepše proveli vožnju lijepo je da se pridržavaju pravila lijepog ponašanja. Na taj će nam način vožnja biti ugodnija i promovirat ćemo biciklizam u lijepom svijetlu. Evo nekih osnovnih pravila:

* budite uljudni i pridržavajte se pravila lijepog ponašanja;
* dok se vozite poštujte druge bicikliste, pješake i vozače;
* pridržavajte se saobraćajnih pravila i znakova;
* dajte prednost pješacima i dovoljno prostora za kretanje;
* držite se svoje strane staze i držite dovoljan razmak između bicikla;
* budite spremni usporiti ili se zaustaviti;
* nemojte se voziti velikom brzinom zbog vlastite i tuđe sigurnosti;
* budite oprezni na križanjima i zavojima;
* upamtite da mnogi ljudi ne čuju i ne vide najbolje. Bicikl je tih i brz te stoga teško uočljiv;
* nosite i koristite biciklističko zvonce i rasvjetu;
* dajte prednost svima bez obzira o kojem se učesniku radilo. To je zbog Vaše sigurnosti;
* budite uočljivi. Nosite odjeću svijetlih boja;
* obavezno koristite biciklističku kacigu i naočale;
* pozdravljajte druge bicikliste na cesti.

Opisane osnove nisu jedine. Jednom riječju budite dobri prema sebi i drugima i lijepo ćete se provesti.

Želimo Vam ugodnu vožnju!

Tehnika vožnje

Bicikl mogu voziti gotovo svi – nezavisno od fizičkog stanja, starosne dobi ili spola. Ipak, brdski biciklizam traži puno više vještina od «obične» rekreativne vožnje biciklom i s pravom ima epitet ekstremnog sporta. Iskustva govore da veliki broj padova u brdskom biciklizmu uzrokuju banalne pogreške, čak i tokom lakših i tehnički nezahtjevnih vožnji. U narednim brojevima ćemo govoriti o tehnici vožnje i pomoći Vaš put u savladavanju «straha od letenja» i sticanja neophodnog samopouzdanja. Kada se jednom taj strah prevlada, terenska vožnja i savladavanje svakovrsnih prepreka postanu izazov i čisti užitak! Kao i svi drugi ekstremni sportovi i brdski biciklizam je ekstreman onoliko koliko mi to hoćemo, a opasan onoliko koliko malo poznajemo vještine potrebne za njegovo ovladavanje. Ovdje ćemo govoriti o osnovama terenske vožnje, na Vama ostaje da ovo praktično uvježbate i da se pripremite za slijedeći nastavak i nove lekcije. Biciklizam

Koji je položaj pravi?

Pod pretpostavkom da bicikl koji vozite ima odgovarajuću veličinu rama, podešavanje pozicije ne bi trebalo predstavljati problem. Kada sjedeći na biciklu možete petom dohvatiti i pomjerati naprijed-nazad pedalu koja je u krajnjem donjem položaju, visina sica bi trebala biti odgovarajuća.
Greg LeMond metod određivanja visine sica nešto je precizniji: dužinu nogu (mjereno od međunožja do poda, kada smo u tankim čarapama) množimo sa 0,883. Time dobijemo rastojanje između osi srednjeg pogona i gornje površine sjedišta. Dobijenu vrijednost umanjujemo za 3-5mm ako koristimo Clipless pedale/cipele.
Kada sjedimo na biciklu, leđa bi trebala biti nageta naprijed pod uglom od oko 45 stepeni. Položaj ruku bi trebao biti prirodan i opušten. Bolovi u leđima, vratu, rukama i koljenima, a poslije dužih vožnji su znak da nemamo idealan položaj na biciklu. Pomjeranjem upravljača (nabavka odgovarajuće lule ili cijevi upravljača) ili sica naprijed/nazad; ili nabavkom srednjeg pogona sa odgovarajućom dužinom kurble, trebali bi rješiti te probleme.Biciklizam

To bi bilo to. U nastavku ove naše male “škole” biciklizma ćemo govoriti o načinu kretanja sa biciklom na neravnoj podlozi i o mijenjanju brzina.

Sigurni smo da će mnogi ljubitelji biciklizma, barem oni koji su početnici, pronaći jako korisnih stvari koje će im pomoći prilikom svake naredne vožnje.

Tražim svjetlost , idem…

Idem i ne vidim gdje gazim. Ponekad je to kamičak, a ponekad i cio tuđi život. Bitno mi je da stignem zvijezdu koja stalno izmiče.
Onog trena kada pomislim da mi je na dohvat ruke, ona izmakne, malo ustupi nazad, a ponekad učini jako velike korake i učini da pomislim da je to moj kraj, da nikad neću moći da je sustignem.

Moj svijet se zatvara. Ulazim u beskrajni mrak, gdje se tek u daljini nazire sitna zvijezda, čiji izblijedjeli sjaj u meni izaziva sjetu i kao da mi govori: „Nikada me nećeš dostići“.

Pogled je umoran. Ne mogu više gledati ka gore. Više ne trčim, noge klecaju, postaju krhke i popuštaju. Cijelom težinom padam …

Udarac je bolan!

Bolan je dodir, koji postaje udarac pri padu sa velike visine. Skupljam atome snage i sjedam. Sjedam na čvrsto tlo. Sada shvatam da je ta zvijezda predaleko i da me neće obuhvatiti svojim sjajem, neće biti tog zagrljaja i neće me ugrijati ta toplota.
Bujicu pitanja prekide poznat glas: „Pa ti mene uopšte ne slušaš, ponovo si miljama daleko, mislim da bi trebala te milje uistinu početi da prelaziš”.

Još uvijek očajna, ustajem…

Počinjem da hodam, skrušenog pogleda. Sada vidim one prema kojima hodam. Jako sam očajna, ne preskačem stepence i čvrsto stajem na svaki. Ipak…  Jako se bojim!

Bojim se kako djevojka koja je težila ka nedostižnim zvijezdama, koja je tek počela da gleda pravo, bude spremna pogledati i lijevo i desno. Eh, kako pogledati ka gore, a ne odlutati?

Ali dozvolih sebi da me prijatelji vode.

I krenusmo na moju prvu vožnju. Nemam vremena da razmišljam. Nisam sama, ljudi su oko mene, lica im ne znam ali ih poznajem. Njihovo lice mi se otvara preko nježnih pogleda. Pogleda koji mame! Svaki mišić mi se steže i uprkos tome ja sam samo jača. Jača sam jer grčenje mog tijela mi ne dozvoljava lutanje misli.

Konačno sam prisutna…. Prihvatam okolinu. Čudno je šta sve ljudska ruka može da napravi ali i uništi.

Kako smo dalje od mjesta polaska, vožnja postaje teža, ali prije nego li dozvolim da mi snaga utekne okupih se mislima da je to moja „vožnja bijega od beznađa“. Odmah osjeti kako sam bliže cilju. Ojačaše me dragi glasovi koji uskoro predložiše da napravimo pauzu.
Sjedeći tako u hladovini slušam njihove planove o slijedećim aktivnostima kluba i slijedećoj vožnji.

Osjetih se važnom, jer po prvi puta i mene neko pita gdje bih željela da idem.

Ojačaše me, jer oni ne dozvoljavaju da ih bujica života nosi gdje želi, oni su istrajni i snažni plivači. Daleko su od modernog čovjeka koji svrstava pojmove kao što su duh i duša u metafizičko područje tehnologije i filozofije, ono rubno područje koje prirodne znanosti ne uzimaju ozbiljno pa ga stoga potiskuju.

Ojačana ovim saznanjem predložih slijedeću vožnju koju svi prihvatiše. Nakon uvjerenja da su svi povratili snagu, nastavismo naš put ka cilju.

Iako smo već prešli dosta kilometara ja nisam umorna. Više mi nije teško ići ka cilju jer sam ispunjena i sretna, jer znam da je to istinski cilj koji mi je trebao svih ovih godina.

I sa njima podijelih sve ono što se u meni zbivalo. Na tren zavlada tišina, ali ne zadugo, jer iz okupirajućih misli nas izvuče jedan od nas: „Eh, lahko ti je ići kad cilju i ponijeti toliki teret misli kada voziš SALCANO bicikl“. Istog trena nasta jak i iskren smijeh. Uz smijeh i u relaksiranom stanju stigosmo na naše odredište.

Dok smo sjedili u prekrasnom i netaknutom dijelu prirode dozvolih sebi da uživam u svoj ljepoti oko mene. Priroda me obgrli svojom nesebičnom ljubavlju. Tako dijeleći prirodu sa nasmijanim ljudima podigoh pogled ka osunčanom nebu i svatih …

Zašto težiti ka sjajnim zvijezdama, koje nikada neću moći dohvatiti?

Zašto bih to željela? Pa, one sjaje samo noću.

Zašto ne bih i ja zasjala?

Zašto ne bih prestala gaziti druge u mraku?

Zašto kada nam svima mogu vlastitim sjajem pokazati put?

Želim da zasijam i živim slobodno!

Energiju ću crpiti iz kluba „SALCANO“ u kojem su mi ovi ljudi pokazali da živim u hendikepiranom svijetu. Ovi ljudi me izliječiše od emocionalnog sljepila, i u srce utkaše ljubav, snagu, zahvalnost Bogu i naoružaše me nadom!

Ovako naoružana ljubavlju i sjajem, konačno čvrsto koračam po tlu, sa jasnim ciljem, koji može pomoći ne samo meni nego i drugima!

Ovako čvrsta, izgaram od želje za slijedećom vožnjom.